Momak koji donese svoju dnevnu sobu na stejdž i nastupa
Ima psa koji se zove Kira i kojem je posvetio svoju pjesmu “Curica sa ulice”.
Aki bez srca za sebe kaže da je “izgubljeni dečko iz predgrađa koji poslije svakog tramvaja pokušava doći kući”.
Z…..a se kako nema srce, jer ima… ali kaže da je lakše biti Aki bez srca tj. da je uvijek lakše biti robot, nego čovjek. (*) 😛
Punkura*: Šta stoji iza naziva benda Samo srce?
Aki: Iza naziva benda stoji ideja da je to jedina stvar koja ti treba da uspiješ u rock’n’rollu i u svemu ostalom u životu. Srce bi se moglo ovdje prevesti kao petlja ili kao hrabrost,.. da se ne izrazim na neki drugi način.
Punkura*: Od kada postoji bend Samo Srce?
Aki: Bend postoji od 2019., ali ja sada ja nastupam kao Aki bez srca.
Punkura*: Što? Šta se desilo?
Aki: Ispalio me bubnjar 7 dana pred festivalski nastup.
Punkura*: I šta si ti uradio? Postao Aki Bez srca?
Aki: Svako normalan bi rekao; “Ne mogu svirat, nemam nikoga”., međutim ja sam počeo nakucavati matrice,. 7 dana nisam spavao, nakucavao sam te matrice i nastupio sam kao Aki bez srca.., I bilo je predobro.
Punkura*: Šta, sada nemaš srce?
Aki: Uvijek je lakše biti robot, nego čovjek. Pomalo zarastam u taj metal, čipove, silikon…
Punkura*: Zajebavaš me?
Aki: (smijeh) Naravno da imam srce 😀
Punkura*: Šta sada radiš?
Aki: Sada izvodim pjesme s matricom i s instrumentom/gitarom. Uporedo s rock’n’rollom uvijek sam imao afinitet prema elektronskoj muzici., sada spajam midwest emo, post hard core sa elektronskom muzikom. Trenutno pod pseudonimom Aki bez srca objavljujem elektronske stvari u suradnji s producentom Nijazom Kuratalićem. On nas je zapazio kada smo nastupali na Live stage na Skenderiji. Kako smo mi asocijalni, otišli smo kući poslije nastupa, ali on me je sutra, sasvim slučajno sreo u jednom kafiću u kojem sam radio. Dok ja iznosim stolove i čistim, nailazi Nijaz i pita “Jeste li vi svirali jučer …. “
Punkura*: Šta radiš osim što sviraš?
Aki: Konobarim i radim teške fizičke poslove.
Punkura*: Šta je loša strana bavljenja muzikom?
Aki: Bivanje u bendu svakako zahtjeva veliko odricanje, žrtvovanje i dešavaju se mnoge mukotrpne situacije. Mnogo te ljudi ispali.. …Pored toga zamjeram velikim organizatorima što nikako ne plaćaju mladje bendove i što očekuju od bendova da sviraju za dž. To nam se npr. desilo na Live stage na Skenderiji… Nas, mlade bendove nisu platili i svirali smo za džabe. Mislim da takve stvari demotivišu i demorališu, mnoge ljude, koji se žele baviti muzikom u Sarajevu.…i to je definitivno jedan od razloga sto nam je alt. scena sjebana. Organizatori bi trebali imati više sluha.. Posebno kad ne tražimo velike honorare. Ne bi trebalo da se dešava, a desilo se – da sam npr. potrošio puno više na muziku, nego što sam zaradio.
Punkura*: Zašto se baviš muzikom?
Aki: Mislim da stvari doživljavam na poseban način. Želim da ljudi osjete šta ja osjećam, a to zna biti pretužno, predivno i strašno., Mislim da sam blagoslovljen, ili proklet zbog toga što sam proživio spektar emocija…
Punkura*: Reci mi nešto o stvarkama koje si do sada uradio i pjesmama koje pišes?
Aki: Mi kao bend smo svirali od prvog dana autorske pjesme. Pjesma Sirena je pjesma jedna od prvih pjesama koju sam napisao. Sirena je pjesma o tome sta jedan momak sa ulice, jedan kriminalac misli da će se desiti, a šta mu se zapravo desi… Poenta je da se takav život ne isplati,. da će te nesto poklopiti … To je sve primamljivo, ali na kraju džavo dodje po svoje.
Tu je onda pjesma Ukleta Iva, pjesma o djevojci kojoj je dijagnosticiran rak i koja to drži u sebi…
Punkura*: Zašto to drži u sebi?
Aki: Nije lako izaći tako i biti ranjiv pred ljudima. Čovjeku kad se nešto loše desi povuče se u sebe ima tendenciju da napravi tvrđavu oko sebe i misli da je sam na svijetu.
Punkura*: Šta je s tobom?
Aki: Ja sam rođen sa tvrđavom i polako je demontiram, kamen po kamen.
Punkura*: Vidjela sam i slušala pjesmu Kosovo..
Aki: Svako misli da je ta pjesma politička. Nije, više je – intimna. Kosovo je za mene gubitak nečega. Ta pjesma koja opisuje gubitak, ali prkos i ponos koji ostaje poslije bitke. Gubitak, maler …
Imamo još jednu pjesmu Ruže; o bratu Sergeju, koji je ubijen u toku agresije na Sarajevo
To je nešto što me oblikovalo i čemu imam, morbidno je reći, da zahvalim sto osjećam dublje neke stvari i znam ih prenjet.. To je bilo prije mog rođenja, a baka i deda ubijeni su snajperom i granatom…