Prvi put za pojam skvota sam čula oko svoje 19. godine kad sam na Teknivalu1 (u Sarajevu) upoznala ekipu koja svojim kombijima i kamionima putuje i radi partije. Neko od njih, najvjerojatnije Dušanka ili Baba su mi pričali da postoji ideja kada ljudi okupiraju napuštenu zgradu/fabriku i tu žive, rade umjetnost, organizuju izložbe i koncerte, žongliraju, druže se, recikliraju i slično. Kao mladoj studentici umjetnosti, to mi je zvučalo kao materijal za daydreaming, eksperimentisanje sa takvom idejom u Sarajevu i uopšten odmak od institucionalizirane umjetnosti, koja okuplja isključivo ljude iz umjetničkog svijeta. S kreativcima i autsajderima mi se lično uvijek bilo interesantnije družiti (i surađivati), nego s ambicioznim karijeristima/karijeristkinjama.
Prvi put kad’ sam, zaista, imala priliku posjetiti pravi skvot bila je to – Medika, 2009. godine, (moram čekirati flyer, da vidim kad je to tačno bilo; jesam, jeste). Sjećam se da sam imala privilegiju otići u Zagreb sa bendom Starke2, DJ Jasminom i Ilvanom (DJanne Elle.M). Naime, drugarice i Starke su nastupale u Zagrebu na Ladyfestu – Vox Feminae,. a mene je s ekipom povela Ilvana.
Ogromna zgrada u kojoj su mladi ljudi živjeli i stvarali umjetnost je prvo izgledala, a kasnije i zvučala, nestvarno.
Osim velike koncertne hale, u dijelu u kojem se sjedilo, ajmo reći u foajeu, bilo je dosta retro namještaja. Stolice, stolovi i kauči vjerovatno skupljeni sa smeća od ekipe koja tu živi i(li) radi. Namještaj koji služi tebi, ne ti njemu!. Konačno neko mjesto gdje mogu staviti noge na sto’, a da me osoblje ne upozori. Wow! 😀 Osim navedenog – psi. Psi su bili dozvoljeni, a na ulazu je radila normala raja, pretpostavljam – ekipa koja je tu boravila… i ćelavi pankeri kao sekjuriti. Prilaz išaran grafitima, unutrašnjost industrijska, uz neki vajb između javnog i privatnog. (U ateljee i životne prostore, nažalost, nisam uspjela proviriti).
Dude, like – prejakih žena sa svih strana svijeta je tu noć nastupalo u Mediki, a skvot ženskog imena je tada otvorio dva (ili tri) flora, ne sjećam se najbolje, na kojima su se dešavale različite stvari. Ispred skvota, u dvorištu su bile organizovane radionice. Sjećam se da je jedna djevojka reciklirala garderobu od vune i imala radionicu filca. Sve je bilo prezanimljivo i posebno zbog svoje raznovrsnosti. Na prizemlju je bio Second Hand buvljak, prostor za ručavanje i gledanje filmova, a na prvom izložba i koncertna hala. Ogromni prostor, preinačen u izložbeni, prikazivao je fotografije i instalacije, a prosto me oduševio i zbog toga što sam rijetko imala priliku uživati u instalativnoj umjetnosti. Moguće da mi je to bio jedan od prvih susreta s pojmom umjetničke instalacije, ako ne i prvi, zbog čega ga se najvjerovatnije toliko rado sjećam. Instalacija se sastojala od stolice, ženske odjeće i kasetofona, a interaktivnu komunikaciju s radom si postizao/la tako što si i sam/a mogao nasnimiti svoj glas na kasetu. Taj čin je također, bio/postajao dio rada.
Ideja kolektiva, interaktivnosti, uzajamnog respekta, propitivanje identiteta i društva; u najširem smislu zajedničkog kreiranja, prožimala se kroz vizualne događaje, prikazane filmove i muzički dio programa. Na koncu, navečer – umjetnice i muzičarke iz Slovenije, Italije, Bosne, Hrvatske, Holandije, žene najrazličitijih karaktera i muzičkih senzibiliteta, prikazale su i upriličile višesatni muzički performans na zagrebačkoj bini, a magične Starke su razvalile.
Bilo je jednostavno drugačije od svega čemu sam ikada prisustvovala. Nevjerovatno inspirativno i za mene važno, jer poslije nekoliko godina je iskustvo posjete Mediki, između ostalog, utjecalo na to da uspostavim(o) Kolektiv Kreaktiva3 u Sarajevu i razvijem(o) angažovanu i kritičku misao.
Različitost postavke i energija prostora su bili fenomenalni. Akcentirani spoj audio-vizuelnog i pristup umjetnosti, ljudima i transformativnom prostoru je obilježio i utjecao vlastito istraživanje novih umjetničkih praksi i interesovanje za prostor (u najširem kontekstu te riječi). Kasnija prostorna razmišljanja su mi pomogla izgraditi ukus i stil – uopšteno razviti ideju umjetnosti koja nije samo estetski objekt (skulptura oko koje se obilazi ili slika ispred koje se stoji)4, nego ideja umjetnosti koja je bliska životu i čovjeku, i koja zaista komunicira s okolinom. Bilo mi je iznimno drago da sam mogla učiti i svjedočiti takvom umjetničkom eventu i proširiti svoje vidike izvan zatvorenog galerijskog i muzejskog prostora, koji je, u usporedbi sa ovim, bio dosta isključiv, neuzbudljiv i ignorantan prema široj zajednici, a samim tim i manje aktivistički.
Nekoliko godina kasnije uslijedilo je i nekoliko novih posjeta Mediki i sličnim mjestima. Skontala sam da skoro svaki veći grad, a često i manji gradovi imaju slične prostore, a ponekad čak i cijele kvartove u kojima se odvija kreativni žvot.
Posljednji put sam se zatekla u Mediki nekog četvrtka 2020. godine, na najslađem eventu koji je za cilj imao imitirati cirkus. Kroz gola stopala djevojke – jer je sjedila na čvrstom gumenom hula-hopu koji je visio sa zida, a prethodno plesala na svili – gledala sam predstavu koju su osmislili oni koji tu dolaze/borave i(li) žive. Iskreno sam zažalila što mi u Sarajevu, nemamo svakodnevnu bazu okupljanja u kojem ljudi mogu da budu ono što jesu, chillaju, rade umjetnost, šire vidike i osjećaju se slobodno, ugodno i kreativno.
Nasuprot uređenom (definisanom) prostoru koji stvara single autorski ego i najčešće u određenom vremenu (tokom trajanja izložbe/spektakla), unutar određene umjetničke industrije i ideje koja se često ne nastavlja nakon izložbe, u Skvotu (prostoru između javnog i privatnog) kroz grafite, performanse i instalativnu umjetnost “koja zahtijeva iskustvo prisustva – ovdje i sada,” ekipe izvan zona komfora komuniciraju, stvaraju, žive i rade plemenite umjetničke ideje (često u procesu zajedničkog rada KAO kolektiv i ZA kolektiv).
Iskustvo posjeta skvotu Medika i sličnim prostorima pružilo mi je društveno umjetničku ideju izvan institucija i galerijskih zidova, angažovanu i aktivnu koja osjeća prirodu (i) pojedinca, ulicu i okolni prostor, zajednicu… njeguje individualnost, primjenjiva je na život, i u svojoj logici jača i kolektiv. Jer, na koncu – svi smo mi jedno, a život je možda interesantniji od umjetnosti. 😉
- Teknivali su velike besplatne tekno zabave koje se održavaju po nekoliko dana. One se najčešće odvijaju u Evropi i često su nezakonite prema raznim nacionalnim ili regionalnim zakonima. [↩]
- Legendarni elektronski bend STARKE (2007-2009.) – dobro čuvano tajno blago iz Bosne i Hercegovine. Najviše od svih i svega, Starke su bile poznate po svojoj sirovoj energiji i ludim nastupima. https://soundcloud.com/starke-supercunts [↩]
- Udruženje za kulturu, umjetnost i suživot Kolektiv Kreaktiva aktivno djeluje od 2010. godine. Jedna od izlagačkih praksi po kojoj je Kolektiv Kreaktiva prepoznatljiv je predstavljanje umjetničkih radova i organizacija manjih muzičkih evenata u prostorima koji nisu uobičajene izlagačke namjene – poput ruševina, ulica, parkova i starog Kina Bosna. [↩]
- Claire Bishop, Installation Art: A Critical History, 2005. [↩]